Osmi razredi Osnovne škole Popovača bili su na terenskoj nastavi u Jasenovcu 22. siječnja 2024. godine. Cilj ove terenske nastave bio je prisjećanje na zločine u logorima kako se oni ne bi zaboravili.
Kada smo stigli u Jasenovac, dočekao nas je vodič. Objasnio nam je da će se naš susret sastojati od tri dijela (prvo – šetnja uz Savu do “Cvijeta” i prepričavanje svih zločina koji su se događali u logorima, drugo – istraživanje muzeja u grupama odnosno pronalaženje odgovora na postavljena pitanja, treće – prezentiranje svake grupe i razgovor o odgovorima kako bismo što više naučili). Prvo smo prošetali i poslušali priču… Jasenovac je skup od sedam ustaških logora, osnovan 1941. godine, u kojem su ljudi masovno ubijani. To su najčešće bili Srbi, Romi, Židovi, ali i Hrvati, koji su ondje dovedeni vlakom ili pješice. Pri samom dolasku žrtava u logor provođena je dehumanizacija kako bi ustašama bilo lakše ubijati nedužne ljude. Logor je bio smješten u močvarnom području kako partizani ne bi mogli osloboditi zatočenike. Ondje su zatočenici proizvodili cigle, drvo za pilanu, radili su u mlinu i na poljoprivredi, a po završetku poslova najčešće su ubijani na livadama i u šumi. Tijekom šetnje vidjeli smo vlak kojim su zatočenici dovođeni u logor, mjesta na kojima su bile građevine u kojima su radili, te šumicu i livadu gdje su ubijani. Na kraju staze sagrađen je “Cvijet”, to jest spomenik žrtvama, autora Bogdana Bogdanovića, koji simbolizira život. U drugome dijelu, odnosno u muzeju, vidjeli smo staklene ploče s imenima zatočenika logora. Muzej je pun slikovnih prikaza, raznih tekstova, geografskih karata i raznih predmeta iz života u logoru. Atmosfera je poprilično mračna i zastrašujuća, čak se osjeti i specifičan miris. Na kraju smo međusobno saslušali odgovore na pitanja i prezentiranje svake grupe te nas je vodič dodatnim pitanjima poticao na razmišljanje o zločinima u logoru.
Posjet Jasenovcu na sve je ostavio snažan i pomalo zastrašujući dojam te smatram da je jako bitan jer je potrebno probuditi svijest mladih o događajima iz ne tako daleke prošlosti kako bi shvatili koliko su ljudi okrutni i koliko život može biti težak, a i da znaju da se sve to može ponoviti ako ne budemo svjesni onoga što se događa oko nas i ukoliko to ne spriječimo.
Katarina Grbavac, 8.a
